Close

TUŽAN ŽIVOT PRAVOG MOWGLIJA, DJEČAKA KOJI JE OD LJUDI JEDINO NAUČIO DA PUŠI CIGARETE



Remek-djelo „Knjiga o džungli” ima svoje korijene bazirane na istinitim događajima.

Naime, fotografija prikazuje Dina Saničara, dječaka kojeg su odgajali vukovi u dubokim džunglama Indije. Upravo ta fotografija i sudbina ovog dječaka poslužili su kao inspiracija Rudyardu Kiplingu za lik čuvenog Mowglija, protagonistu “Knjige o džungli”.

Diznijeva ekranizacija koja opisuje moguću harmoniju života dječaka u divljini osvojila je svijet. Međutim, životna priča Mowglija iz stvarnog života nije se završila poput one u animiranom i crtanom filmu.

Morali da ubiju vučicu da bi ga uhvatili

Krajem 1800-ih godina, postojao je niz izvještaja o djeci koja su pronađena kako žive sa divljim životinjama u džungli. Na primjer, grupa lovaca u Utar Pradeshu navodno je pokušavala da istjera čopor vukova iz jazbine kada su napolju naletjeli na dječaka. Lovci su uhvatili divlje dijete i poslali ga u sirotište.

Prvi dječak, koji je izvučen iz vučje jazbine, umro je nekoliko mjeseci po dolasku u sirotište. Tokom svog kratkog boravka i kratkog života, povezao se sa drugim djetetom koje su također odgajali vukovi. On se zvao Dino Saničar.

Grupa lovaca u gustoj šumi okruga Bulandsahr, Utar Pradesh, primijetila je šestogodišnjeg dječaka sa čoporom vukova. Činilo se da su dječaka usvojili i odgajali vukovi.

Lovci su to smatrali neprirodnim i odlučili su da odatle izvuku divlje dijete i vrate ga u civilizaciju. Ispraznili su jazbinu i morali da ubiju vučicu da bi uhvatili dječaka, kojeg su odveli u sirotište Sikandra blizu Agre. Tamo je dobio ime Saničar, što na hindu jeziku znači subota, dan na koji je doveden.

Režao i jeo sirovo meso kao vuk

Podivljala djeca često ne samo da nemaju osnovne društvene vještine, već imaju i problema da hodaju pravo. Saničar je režao i gunđao kao vuk, hodao na četiri noge, jeo sirovo meso, oštrio zube grizući kosti kao životinja. Iako nije bio nijem, samo je stvarao životinjske glasove.

U kontekstu inteligencije smatrali su ga imbecilom, dok je on često pokazivao znake razuma, a ponekad i stvarnu oštroumnost. Ljudi iz sirotišta su se trudili da strpljivo rade sa dječakom i on je postepeno počeo da jede normalno, ali nije ništa govorio.

Nije razumio ni neverbalnu komunikaciju ljudi, poput pokazivanja prstom i sporazumjevanja upiranjem na stvari ili pojave. Za njega je to bilo potpuno strano a pokušaji nisu imali smisla.

Dina nikada nije naučio da govori. Ipak, prilagodio je neka ljudska ponašanja, kao što je nošenje odjeće i pijenje iz šolje, prenosi Buka.

Živio je kratko i umro je u 34. godini života. U sirotištu je proveo cijeli svoj život, pokazujući malo poboljšanja. Mogao je da stoji, hoda, obukao bi se kako treba, počeo je da jede iz tanjira. Ali, uvijek je njušio hranu prije jela. Ako mu se ne bi svidjela, on bi je bacio.

Za života je imao samo jednu ljudsku naviku – počeo je da puši i postao je stalni pušač. Umro je od tuberkoloze 1895. godine.

Kiplingova „Knjiga o džungli” je nesumnjivo djelo fikcije , a za najpopularniju priču koja pokazuje da je suživot ljudi i divljih životinja moguć – autor je za čuveni lik Mowglija inspiraciju pronašao u kratkom životu i nevjerovatnoj sudbini „divljeg dječaka” Dina Saničara.

scroll to top