Close

Teniser iz Odese u Doboju se sprema za nastavak karijere


Aleksander Bilinski (Oleksandr Bielinskyi) posljednja dva mjeseca igrao je na teniskim turnirima u Rumuniji i Bugarskoj. Polovinom maja sa suprugom Anom Zaharovom (Anna Zakharova) i dvanaestogodišnjim sinom je doputovao u Doboj.

On je jedini ukrajinski sportista koji je učestvovao na 15.000 dolara vrijednom teniskom turniru, koji je petnaesti put održan u ovom gradu na sjeveru Bosne i Hercegovine (BiH).

U finalnom i kvalifikacionom dijelu turnira učestvovalo je oko 70 tenisera iz dvadesetak država svijeta.

“U Bosni smo jednu sedmicu. Želim da igram na još tri turnira. Ne znam kada ćemo se vratiti u Ukrajinu. Tamo je jako loša situacija”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Bilinski koji je na ATP listi 1413. igrač.

Roditelji ostali u Odesi

Aleksander i Ana su Ukrajinu napustili dva dana prije početka ruske agresije. Živjeli su u gradu Odesa. To je najveća ukrajinska luka i nalazi se na obali Crnog mora. Odesa je i treći najveći ukrajinski grad sa približno million stanovnika.

Kažu kako je situacija uoči početka ruske invazije bila napeta zbog čega su donijeli odluku da sa maloljetnim sinom iz Ukrajine pređu u Rumuniju.

“Mislim da se Rusija godinama pripremala da napadne našu državu. Rođena sam u Ukrajini. Živjela sam u Ukrajini. Imali smo super život u Ukrajini. Zbog čega nam je potreban Putin? Zašto će nam Rusi? Zbog čega bih željela ovaj rat?”, priča za RSE Ana.

U Ukrajini su ostali Anini roditelji koji žive u Odesi. Grad je svakodnevno, kako ističe, meta ruske vojske i pod granatama. Ona želi da roditelji iz Ukrajine odu u Rumuniju, ali, kaže, to sada nije moguće.

“Moja mama je jako bolesna. Ima problem sa srcem i nije u stanju da putuje. Čekamo da bude bolje”, priča Ana.

Aleksanderovi roditelji su izbjegli u Njemačku. Oni su jedni od šest miliona stanovnika Ukrajine koji su, prema podacima UNHCR-a, napustili tu zemlju u posljednja tri mjeseca, koliko traje ruska agresija.

“Ruska agresija na Ukrajinu je nedopustivi napad na sve civilizacijske vrijednosti u savremenom dobu. Živimo u 21. vijeku i odluke o pokretanju takvih vojnih napada nisu normalne”, kaže Aleksander.

Za Anu invazija Rusije na Ukrajinu je besmislena.

“Zamislite da neko uđe u vašu kuću i kaže da jedna ili više soba sada njemu pripada. To se sada dešava u Ukrajini”, kaže ona.

Svjedočenja prijatelja

Aleksander i Ana kažu kako svaki dan prate vijesti o zbivanjima u državi u kojoj su rođeni. Uznemiravaju ih snimci stradanja stanovnika i razaranja ukrajinskih gradova. Svakodnevno su u kontaktu i sa prijateljima koji su ostali u Ukrajini.

“Moj prijatelj iz Irpina mi je ispričao da je njegovu kuću uništila i opljačkala ruska vojska. Na njegovoj kući više nema vrata i prozora. Uništen je i njegov automobil. Irpin je mali grad pored Kijeva. Dosta je bombardovan”, govori Ana.

Grad Irpin koji se nalazi u Kijevskoj oblasti ukrajinska vojska je oslobodila krajem marta. U gradu su na ulicama zatečena mrtva tijela, srušene zgrade i spaljena ruska vojna vozila.

Ljudi u Rusiji bez pravih informacija

Aleksander i Ana kažu i kako bi voljeli veći otpor stanovnika Rusije protiv uništavanja Ukrajine. Misle da su tamošnji građani pod velikim uticajem ruske propagande.

“Prve dvije sedmice sam zbog toga samo plakala. Grozno je gledati ubijanje ljudi. Mi imamo prijatelje u Rusiji. Oni se ne bore protiv ove situacije. Ljudi u Rusiji ne dobijaju prave informacije. Oni liče na zombije. Samo pričaju o Krimu i Donbasu. Ne govore o bombardovanju u kojem gine mnogo ljudi”, ističe Ana.

Njen suprug dodaje da nije zadovoljan ni postojećim sankcijama međunarodne zajednice prema Rusiji.

“Želim jače sankcije protiv Rusije. Želim da Rusi stanu uz Ukrajinu i usprotive se ratu. Oni sada sjede i gledaju. Ne znam da li je tačna statistika da 80 posto Rusa podržava ubijanje Ukrajinaca”, kaže Aleksander.

Zbog ruske invazije na Ukrajinu koja je otpočela 24. februara, Sjedinjene Države, Evropska unija, Velika Britanija i njihovi saveznici, uveli su niz sankcija protiv Rusije koje, pored ostalog, ciljaju privredu i finansijski sistem.

Kuda dalje?

Aleksander i Ana će u Bosni i Hercegovini ostati narednih mjesec dana. Kako kaže Aleksander, želja mu je da igra na još nekoliko međunarodnih turnira u bh. gradovima. Nakon toga namjerava da učestvuje u takmičenjima u Sjevernoj Makedoniji.

Ana Zaharova je po struci doktor i u Odesi imala kozmetičku kliniku. Kako kaže, ne razmišlja o povratku u Ukrajinu. Želja joj je da se zaposli negdje drugo, a među poslovnim opcijama je i Bliski istok.

“Aleks će igrati na dva turnira u Sjevernoj Makedoniji, dok ću ja možda iz Bosne otići u Jordan da radim. Kao doktorica sam našla posao u Rumuniji i Jordanu. Nije moguće ni da se Aleks vrati u Ukrajinu”, dodaje Ana.

Prema podacima humanitarnih organizacija, od početka ruske invazije na Ukrajinu, 24. februara, najviše izbjeglica iz Ukrajine stiglo je u Međugorje, rimokatoličko hodočasničko mjesto.

Nekoliko porodica smješteno u privatnom smještaju u Sarajevu, te u Zeničko-dobojskom kantonu u srednjoj BiH.

Oni ne dobijaju po automatizmu status izbjeglica, jer još nije usvojen mehanizam koji bi to omogućio, poput onog koji je početkom marta uvela Evropska unija (EU) i koji bi im osigurao da ostanu u BiH.

Ukrajinci koji su stigli u BiH i koji nisu zatražili azil tretiraju se kao stranci, te, na temelju bezviznog režima, nakon 30 dana moraju napustiti zemlju.

Prema Zakonu o azilu BiH, strani državljani mogu iskazati namjeru za podnošenje zahtjeva za azil Graničnoj policiji BiH na graničnom prijelazu ili Službi za poslove strancima BiH.

Dodjeljivanje azila u nadležnosti je Ministarstva sigurnosti BiH koje, po zaprimljenom zahtjevu, donosi odluku o dodjeljivanju ili odbijanju izbjegličkog statusa.

Više od šest miliona ljudi pobjeglo iz Ukrajine

Više od šest miliona ljudi pobjeglo je iz Ukrajine od kada je Rusija započela invaziju 24. februara podaci su Agencije Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR). Od ukupno 6.029.705 ljudi registrovanih do 11. maja, 90 posto su žene i djeca.

Ukrajinske vlasti su na početku rata zabranile muškarcima u dobi između 18 i 60 godina da napuste zemlju u nastojanju da pojačaju vojnu, civilnu i drugu odbranu. Mnogi od onih koji su pobjegli otišli su u susjedne zemlje, a najveći broj izbjeglica otišao je u Poljsku.

Još osam miliona Ukrajinaca interno je raseljeno zbog sukoba, saopštio je UNHCR.

Invazija punih razmjera uslijedila je nakon osam godina sukoba nižeg stepena otkako su ruske snage izvršile invaziju kako bi aneksirali Krim, a separatisti koje podržava Rusija preuzeli kontrolu nad dijelovima istočne Ukrajine u području poznatom kao Donbas.

Najveći broj Ukrajinaca napustio je zemlju na početku invazije. U martu je čak 3,4 miliona ljudi pobjeglo iz ratom zahvaćene zemlje, dok je oko pola miliona ljudi otišlo iz Ukrajine od početka maja.

Ujedinjene nacije predviđaju da će oko osam miliona ljudi ove godine napustiti Ukrajinu ako se sukob nastavi. Prije rata Ukrajina je imala 44 miliona stanovnika.

 

Izvor

scroll to top