Close

RADIKALNI KRŠĆANI PORUČILI ČAVAJDI: TI I TVOJE DIJETE TREBATE PATITI



Kao pastor izbjegavao sam ženama soliti pamet o tome šta trebaju učiniti. Svojevremeno je Dawkins ženi za čiji je plod utvrđeno da ima Downov sindrom rekao da treba pobaciti. Ja ne idem tako daleko, ja samo velim da ona MOŽE pobaciti, ako tako odluči.

Ni Mireli Čavajdi ne bih rekao: “Pobaci!”, nego “Odluči!”. Ne postoji moralna obaveza žene da pobaci.

Ali radikalni kršćani (kakvih ima ne samo među katolicima) misle da imaju pravo odlučiti umjesto Mirele Čavajde. Već su djetetu nadjenuli ime (što je neumjesno do boli), a neki od ljekara prometnuli su se doslovcnou branioce vjere.

Biste li, gospodine doktore, pustili da dvogodišnje dijete umire u mukama?

Život je, kako rekoh, katkad kučka, a vi morate biti još gora kučka da biste olako davali odgovore na ovakva pitanja. I posebno bolestan mozak da biste ih uopće postavljali u ovom kontekstu.

I kada pitate te zajapurene branioce vjere zašto toliko ustrajavaju na zabrani abortusa, oni vam odmah krenu recitirati o svetosti života od trenutka začeća pa do njegovog prirodnog kraja.
Ali nije to puna istina o njihovim razlozima.

Ono što će vam oni obično prešutjeti jest zapravo jedna još temeljnija ideja iza sve te priče o svetosti života (koje se nisu držali ni Bog ni brojni veliki vjernici). 

To je ideja patnje kao dužnosti. 

To što je Isus patio, tumače oni, znači da i mi trebamo patiti. I to radosno patiti. Jer nas patnja pročišćava, približava Bogu – ili kako već idu razlozi u prilog patnji.

Mogli biste o sastaviti debelu knjižurinu samo s kršćanskim citatima koji veličaju patnju.

Nema pomaganja

Zato ne čudi što nesretnoj majci niko u Hrvatskoj nije niti pomogao niti kani pomoći. Što njoj ne samo da nije pružena medicinska usluga abortusa, nego čak ni psihološko savjetovanje.

Poruka radikalnih kršćana Mireli Čavajdi, poruka koju vam oni neće iznijeti javno, jest vrlo jednostavna: “Ti i tvoje dijete trebate patiti!” Abortus bi mogao biti, posebno u ovom slučaju, eskiviranje patnje – i to je krajnji korijen svih kršćanskih zanovijetanja o prekidu trudnoće. 

Možda stvarno nije daleko dan kad će nam doktori u Hrvatskoj početi savjetovati da se ne liječimo, nego da radosno trpimo svoju bolest i muku, piše Željko Porobija za Index.

scroll to top