Close

PARADOKS ZVANI BALKAN: OVO JE PRIČA O SELU U BIH KOJE JE OPKOLJENO SRBIJOM



Štos je u tome što je Međurječje enklava Bosne i Hercegovine, teritorijalno ostrvo, sa svih strana okruženo, ili opkoljeno – Srbijom. Nešto kao balkanski San Marino

Da biste došli u Međurječje, selo koje pripada opštini Rudo, Republika Srpska, BiH, morate preći državnu granicu u Ustibaru i ući u Srbiju. Ali, kad uđete u Srbiju, onda u BiH prelazite bez ikakvih formalnosti. Naprosto, pređete mostić ili šumsku stazu i – eto vas u drugoj državi, piše SrpskaInfo.

Dok tako švrljate krajolicima, možete i deset puta preći iz jedne u drugu evropsku državu, a da niste ni svjesni toga.

Štos je u tome što je Međurječje enklava Bosne i Hercegovine, teritorijalno ostrvo, sa svih strana okruženo, ili opkoljeno – Srbijom. Nešto kao balkanski San Marino.

– Mi svakog dana prelazimo tu granicu nekad i sto puta, tako živimo. Evo, ovdje sad stojimo na terotoriji Republike Srbije, ako prekoračimo ovu stazicu bićemo na teritoriji Republike Srpske i BiH. Kakav pasoš, koji granični prelaz, nema ovdje toga – objašnjava za Srpskainfo mještanin Ivan Komarica (56), zvani Pilot, naš vodič kroz međurječke sokake.

Pilotu, koji naravski nije pravi pilot, za kafanskim stolom društvo pravi Tito, koji, dakako, nije pravi Tito, nego Todor Miković (58).

Ni Tito, ni Pilot nisu radnici, a nisu ni penzioneri, nego su, kao i većina mještana ovog kraja – na čekanju.

Bivši radnici, koji su ostali bez posla, u nedoba. Premladi za penziju, a prestari za ove nove kapitalističke poslodavce.

– Čekamo penziju i svaštarimo. Radimo sve što nam se ponudi: beremo maline, cijepamo drva, kosimo, kupimo šljive, pečemo rakiju. Nas dvojica smo ti glavni radnici, ne samo u Međurječju, nego u sto sela unaokolo – veli Tito.

A njegov drugar Pilot nas, u skladu sa svojom svaštarskom profesijom, vodi u udaljeni zaselak znakovitog imena – Zamršten.

Tamo, u Zamrštenu, Pilot pomaže komšiji Smailu Dedoviću (61) oko rakijskog kazana. Na jednoj uzvisini, usred šume, Pilot nam pokazuje zaraslu stazicu, koja je ni manje ni više nego – državna granica.

Idući tako, čas Srbijom, čas Republikom Srpskom i BiH, sigosmo do Smailovog kućišta i vesele mašine, koja jedina u ovoj zelenoj pustoši radi punom parom.

Smail je iz Sarajeva, gdje živi već decenijama. U zavičaj je došao da ispeče rakiju: šljivovicu i jabukovaču.

– Ne, nije ovo moje u BiH, sada ste na teritoriji Republike Srbije. Evo dole, malo niže, je imanje mojih rođaka, koje se nalazi u BiH, odnsono Republici Srpskoj. I ja imam tamo nešto voća. Znači, sad ćete probati rakiju pečenu od voća iz dvije države. Ali koga to briga! Važno je da je rakija dobra. Ima 19 gradi, a klizi niz grlo – kaže Smail.

I probali smo. Rakija je stvarno dobra. Dobraaa!

Niže niz put, u pitomoj ravnici, rasprostire se urbani dio Međurječja i susjednog mu mjesta Sastavci. Kao, Međurječje je u BiH, a Sastvci su u Srbiji, ali je to, u stvarnosti, jedno mjesto.

A ni sa tim Sastavcima nisu čista posla. Iako je to mjesna zjednica Priboja, opštine u Srbiji, ni Sastavci nisu skroz u Srbiji.

Dio teritorije ovog mjesta pripada BiH i baš na toj „bosanskoj zemlji“ su podignute najznačajnije građevine u Sastavcima: škola, mjesna zajednica, policijska stanica, ambulanta…

Jedina stambena zgrada u mjestu pripada Srbiji, ali je izgrađena na teritoriji BiH.

U toj zgradi žive, mahom, penzionisani prosvjetni radnici. Oni su radili u osnovnoj školi u Sastavcima, koja je područna škola centralne škole u Priboju, Republika Srbija, ali je i školska zgrada na teritoriji BiH.

U toj se školi radi po nastavnom planu i programu Republike Srbije. A opet, građani BiH, baš u toj školi glasaju na izborima. Kao i građani Srbije, na izborima za organe vlasti Srbije. Pa ti sad budi pametan!

Ali, ni to nije sve. Stanari zgrade u Sastavcima godinama se fajtaju sa državom Srbijom. Država tvrdi da su stanovi u toj zgradi, službeni stanovi, koji dakle služe prosjvetarima i drugim „kadrovima“, da u njima žive dok su tu, bez prava vlasništva.

Stanari se ne slažu s tim: hoće da stanove uknjiže kao svoje vlasništvo, mada ti kvadrati, ako ćemo pravo, ne vrijede mnogo.

Ipak, Milica Laković, državljanka Srbije, koja je predala i zahtjev za crnogorsko državljanstvo, mada, faktički živi na teritoriji BiH, ne odustaje od borbe za stan u Sastavcima.

– Naravno da ovo nisu službeni stanovi i da imamo pravo da ih otkupimo i ostavima svojim nasljednicima. Ne sporimo da je zgrada na teritoriji BiH, ali to je naša imovina – kaže Milica.

scroll to top