Close

Na udaru je Bosna, na udaru je međunarodna pravda!


Stranke koje čine entitetsku vlast na čelu SNSD usvojili su antidaytonske zaključke o prijenosu nadležnosti s BiH na ovaj entitet čime je otvoren put stvaranja paradržavnih institucija u okviru manjeg entiteta, piše Bajtal

Sociolog, filozof i politički analitičar, prof. dr Esad Bajtal autorskim tekstom na portalu tacno.net oglasio se o aktuelnim prijetnjama po budućnost države. Tekst profesora Bajtala prenosimo u cjelosti.

Orkestrirano ubijanje mira

Sjednica orkestriranog ubijanja mira skupštine jednog lica trijumfalno je završena. Stranke koje čine entitetsku vlast na čelu SNSD usvojili su antidaytonske zaključke o prijenosu nadležnosti s BiH na ovaj entitet čime je otvoren put stvaranja paradržavnih institucija u okviru manjeg entiteta. Učinjeno je to sve u ime Daytona i pozivanjem na Dayton. Uz pomoć mantre o miru, a protiv rata na koji, kako je uporno i beskrajno ponavljano, zagovaraju oni iz Sarajeva.

Kako izgleda ta mirnodopska retorika najbolje pokazuje korišteni pojmovni vokabular o tobožnjem „pogubnom djelovanju“ međunarodne zajednice i Sarajeva; „nelegalnom djelovanju“, „uzurpaciji“, „neredu“, „grubom kršenju“, „bespravnom divljanju“, „ustavnom neredu“, „obračunu sa RS“, „prijetnjama“, „destrukciji“, „dominaciji“, „besmislu“, itd. itd. i, zato, kako je rečeno „moramo reagovati“ „hrabro“, „odlučno“ u ime „osvajanja slobode“, „jer nisam spreman da budem kukavica“, kako to nervozno mlatarajući rukama izreče Vožd, tvrdeći da „nema rata“ ukoliko „Bošnjaci ne pokrenu neke vojne akcije“.

Naravno, za sve su krive „podmukle aktivnosti“, okrivljavanje i „podrivanje Srba“ od strane „svjetskih bitangi“ koje nas ne vole i mrze. Na taj način dobro sračunata pacifistička gebelsovština osigurava sebi mirotvorački oreol naspram onih koji tobože, i uporno, hoće i najavljuju rat iz federacije. Ništa novo. Psihologija je davno ispričala tu vrstu sofisticirane odbrane od vlastitih skrivenih nakana koje javnosti valja prikazati u drugom, oprečno obrnutom svjetlu, procesima i ponašanjima. Potencijalna agresija umotava se u pretjerano mirotvorstvo, mržnja u tobožnju ljubav, projektovani nered u naglašenu priču o tobožnjem redu kome se teži, uprkos drugima koji ga neće. „RS se neće braniti ni ako bude napadnuta“, kaže vožd. Idealno formulacija za eventualna buduća pravdanja mogućeg haosa i nereda s kojim se tajno računa.

Uostalom, istorija je davno ispričala tu priču ideološke pritvornosti i moralnog licemjerja, naslovivši je kao „Laž koja je ubila i unesrećila milijune“:

Prvog septembra 1939. njemački školski brod Schleswig-Holstein napao je poljske položaje ispred Gdanjska. Ubrzo je milijun i pol njemačkih vojnika prešlo njemačko-poljsku granicu. Bio je to početak Drugog svjetskog rata. Ali, Hitlerova propaganda stvari prikazuje drukčije: „Poljska je noćas po prvi put i s regularnom vojskom pucala na naš teritorij. Od pet sati i 45 minuta uzvraćamo vatru“, objavio je osobno Adolf Hitler.

Laž kao obrazloženje

Hitlerova laž je poslužila kao obrazloženje rata. U stvarnosti su pripadnici SS-a preobučeni u poljske uniforme napali jednu regionalnu radijsku postaju u Gleiwitzu i tako dali povod za rat. Ali, Hitlerova propaganda je tražila i obrazloženje za uništenje Poljske: „To je država nasilja. Vlada se uz pomoć gumenih palica, uz pomoć policije i vojske. Sudbina Nijemaca u toj državi je strašna“, tvrdi Hitler. On želi prije svega proširiti Njemačko carstvo. Pakt o nenapadanju sklopljen sa Staljinom tjedan dana ranije otvara Hitleru mogućnost da zauzme Poljsku. Ali, on ju ne želi samo zauzeti, nego uništiti poljski narod. Nakon bombardiranja slijede ciljevite likvidacije pjesnika, profesora, liječnika, pravnika, učitelja – masovno uništavanje židova.

Sve to doslovno je viđeno devedesetih godina. Ista matrica i isto miloševićevsko mirotvorstvo, koje danas poprima formu glasne, napadno ponavljane pseudo pacifističke dodikovštine koja điklja između sistematskih konsultacija u učestalom opetovanju putovanja na liniji traženja podrške Banja Luka-Beograd-Moskva.

I šta sad?

Na potezu je međunarodna zajednica. Nije više u pitanju samo Bosna izložena samovolji drčno-svađalačke ideologije i etno-kriminala bez granica. Na udaru su međunarodno pravo, međunarodna pravda i međunarodni projekat (Dayton) koji već tri decenije ne daje obećavanog, Sporazumom zacrtanog i potpisanog cilja (reintegracija zemlje). Umjesto toga, izvrgao se u idealnu verbalnu zavjesu pozivanja, zaklinjanja i zaklanjanja iza kojih se kriju dobro organizovane i dobro uvezane krimi etno-bande koje se domaćoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije.

Priča o „nacionalnom interesu“ završila je u praksi kao interesni nacionalizam b-h-s etno-profitera, prevaranata i idejnih kabadahija koji nemilosrdno pljačkaju i sluđuju građane ove zemlje.

scroll to top