Close

Hussein Habasch, pjesnik: Borba za slobodu je i borba olovkom


Na nedavno održanim 61. Sarajevskim danima poezije nagrada Bosanski stećak pripala je kurdskom pjesniku Husseinu Habaschu, koji živi u egzilu u Njemačkoj. Sa Habaschom smo razgovarali povodom ovog priznanja o poeziji kurdskog naroda, borbi za slobodu, ulozi književnosti i pisaca u političkoj borbi naroda, te sličnostima između naroda BiH i kurdskog naroda.

Čovjek iz porušene zemlje

 

Obrazlažući nagradu Bosanski stećak za kurdskog pjesnika Husseina Habascha, pjesnik Mile Stojić je kazao da nam je njegova poezija na neki način bliska, jer on piše o razaranju kurdske zemlje, teroru nad kurdskim narodom.

 

– Mi smo se odlučili za Habascha ove godine zato što se u Evropi dešava velika ratna drama za koju neki govore da je početak trećeg svjetskog rata, a niko više i ne misli na Bliski istok, njihovu dramu koja traje godinama. To je možda malo nepravedno. Zato smo odlučili dati nagradu jednom Kurdu, egzilantu, čovjeku iz porušene zemlje, rekao je Stojić.

Najprije, čestitam Vam na nagradi Bosanski stećak koju ste dobili u okviru 61. Sarajevskih dana poezije.

– Hvala vam. I hvala Društvu pisaca BiH koje je odlučilo da ova nagrada bude dodijeljena meni.

Šta Vam kao pjesniku znači jedna ovakva nagrada i koliko danas književne nagrade jesu važne u životu jednog autora?

– Mnogo mi znači ova nagrada, naročito jer je iz Bosne i Hercegovine. Vaša je zemlja preživjela rat, stradanje naroda, mnogo patnje je prošla vaša zemlja da bi došla do mira i slobode. Sve to mi je blisko jer je to i sudbina kurdskog naroda. Mi se još borimo za svoju zemlju i slobodu.



Dobitnik nagrade “Bosanski stećak”/Didier Torche


Također, kao pjesniku mi je jednako tako važna ova nagrada. Jer kada dobijete nagradu, vidite rezultate svog rada, vidite da i drugi cijene ono što pišete, i van granica maternjeg jezika. Pored toga, moralno mi je važna, jer je dobro da se čuje da je jedan kurdski pjesnik dobio priznanje u jednoj evropskoj državi.

Kako se osjećate u Sarajevu, te kakve paralele možete povući kada su u pitanju kurdski i bosanskohercegovački narodi?

– Osjećam se jako dobro, tu sam proveo sedam dana i rado bih ostao i duže, želio bih upoznati ovu zemlju i njen narod. Ovo je prvi put da sam u nekoj ovako multikulturalnoj zemlji u Evropi.

Kakva je danas književnost kurdskog naroda, imajući na umu sve probleme i odsustvo državnih okvira za razvoj kulture? I smatrate li da književnost može biti sredstvo političke borbe?

– Postoji bogata tradicija kurdske poezije, ali najveći problem jeste što se kurdska književnost jako malo prevodi na druge jezike. Otuda, mnogo toga je još za druge kulture ostalo potpuno nepoznato. Ja sam imao sreću da se predstavim publici u mnogim evropskim zemljama, učestvovao sam na mnogim književnim festivalima, moja poezija je prevođena na mnoge jezike, ali nažalost mnogi drugi kurdski autori nemaju tu priliku. Glas mnogih kurdskih pjesnika se guši, ne dozvoljava im se da se predstave svijetu, nema sistema prevođenja, jer ne postoji kulturni okvir koji bi bio krovni za promovisanje kurdskih pisaca u svijetu. Ali ni drugi nisu zainteresovani da upoznaju i istraže našu književnost i kulturu. Kurdski narod je poznat po svojoj borbi i hrabrosti, ali mi nismo samo to, kurdski narod ima jako dugu kulturnu i književnu prošlost. Naravno, i naša je greška što nismo više radili da nas se ne percipira samo kao narod boraca.

Kako biste predstavili ono što je Vaša poetika, šta su suštinske teme Vaše poezije?

– Pišem o različitim temama, nisam ograničen samo na poeziju koja se bavi problemima i sudbinom mog naroda. Ali mnoge moje pjesme se ipak bave patnjom i stradanjem mog naroda, borbom za pravo na zemlju i slobodu.

Koliko samo iskustvo egzila, budući da živite u Njemačkoj, utiče na Vas kao književnika?

– Države na čijim prostorima Kurdi žive nam ne daju nikakva prava. Mnogi kurdski pjesnici bivaju uhapšeni. Zabranjuje im se rad. U tim zemljama kurdski pjesnici nemaju slobodu izražavanja. Vani, u dijaspori, stvari su drugačije, ja imam slobodu govora, mogu da pišem o čemu želim, nema ograničenja. I to je dobra strana emigrantskog iskustva.

Kontakt sa živim jezikom

 

Ali, sa druge strane, ja nemam svoju državu i svuda sam uvijek stranac. Pored toga, budući da sam van svog jezika i svoje domovine, često gubim vezu sa iskustvom kurdskog naroda koji je u domovini. Mnogi pisci su naučili strane jezike i na njima pišu, oni koji nisu obično prestanu pisati, jer im nedostaje taj stvarni kontakt sa živim jezikom kurdskog naroda u domovini.

Koliko je za Vas književnost danas prostor političke borbe?

– Pisac treba da bude pisac i da zadrži svoj nivo. On ne treba da spušta svoje kriterije i piše pamflete. Ali da, pisac je i glas naroda. Borba za slobodu nije samo borba oružjem, to je borba pjesmom, olovkom, jezikom. Pjesnik treba da prenosi osjećaje i patnju svog naroda, tako da vjerujem da kultura može mnogo toga postići. Ali politika ne smije uticati na pisca, on mora uvijek imati granicu u odnosu na svijet politike.

scroll to top