Close

BiH nudi novac za informacije o nestalima: ‘Strah svjedocima zaključava usta’


Više od 15 hiljada eura cijena je koju je trebao platiti Fikret Bačić za informacije o tome gdje se nalaze tijela njegove djece, te ostalih članova porodice, koje su ubile pripadnici Vojske Republike Srpske prije 30 godina u Prijedoru, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine.

Fikret je u julu 1992. godine ostao bez 31 člana porodice. Među žrtvama su Fikretovih dvoje djeca, te supruga i majka koji su strijeljani ispred porodične kuće u prijedorskom selu Zecovi, nakon čega su njihova tijela odvezena u nepoznatom pravcu.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) Fikret se prisjeća susreta sa, “informatorom”, odnosno posrednikom koji je tvrdio da mu za “hiljadu maraka (500 eura) po osobi” može pomoći da pronađe lokaciju na kojoj se nalaze tijela.

Hiljadu maraka ‘po glavi’

“Tražio je lično od mene da dam hiljadu maraka ‘po glavi’ za informacije o 31 osobi. On je navodno poslan da mi kaže da postoji osoba koja traži te pare”, kaže on.

Fikret nije imao novac koji je od njega tražen i do danas traga za 29 članova porodice, među kojima su 12-godišnji sin i šestogodišnja kćerka-

Za RSE nije želio otkriti identitet osobe koja je tražila nagradu u zamjenu za njihova tijela, te ističe da je o tom događaju obavijestio Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA), Tužilaštvo BiH, te Institut za nestale osobe (INO) BiH.

“Da sam imao taj novac dao bih ga, dao. Informator mi je rekao: ‘Kad se ekshumira, tad ćeš platiti’. No, ni ja ni porodica nismo imali taj iznos, tako da je to ostalo neriješeno. To znaju i nadležne inistucije, ništa nije poduzeto”, ističe on.

U zločinima u Prijedoru i okolnim mjestima ubijeno je 3.176 osoba, među kojima je 102 djece. Oko 30 hiljada Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo je kroz logore Trnopolje, Omarska i Keraterm. Posmrtni ostaci oko 600 ubijenih do danas nisu pronađeni.

Usta zaključana ‘ključem straha’

“Svi u Prijedoru znaju ko ima informacije, a to su oni koji su devedesetih bio u kriznom štabu. Naravno, znaju i pojedine komšije, ali su im usta zaključana ključem straha, jer se boje posljedica ukoliko progovore”, ističe Fikret.

Prema zvaničnim podacima, u BiH je do danas pronađeno i identificirano 24.300 žrtava rata od 1992. do 1995. godine. No, 27 godine od završetka sukoba i dalje se traga za više od 7.620 osoba.

Iz Instituta za nestale osobe BiH godinama upozoravaju da je sve manje relevantnih informacija i mogućnosti za pronalazak grobnica sa tijelima ubijenih.

Otac Amira H. (identitet osobe poznat redakciji RSE) ubijen je u Vlasenici, na istoku zemlje. Njegova porodica je 2012. godine platila tri hijade maraka (oko 1.500 eura) za informaciju o lokaciji sa njegovim posmrtnim ostacima.

“Dugo smo tragali, a onda smo preko tetka uspjeli da stupimo u kontakt s nekim ljudima koji su bili spremni da govore. Htjeli su ostati anonimni i htjeli su neku nagradu. Mislim da je strah najveći faktor, zašto to ranije nisu otkrili”, kaže Amir za RSE.

Informaciju su, kako kaže, dobili od komšije iz Vlasenici nakon čega su obavijestili Inistitut za nestale osobe BiH i pronašli Amirovog oca na području Šekovića udaljenog od Vlasenice 20-ak kilometara-

“U neku ruku zločinci se tako nagrađuju, ali porodice žele smiraj i treba da se dođe do istine i da se nađu ti ljudi”, ističe on.

Da li je vrijeme za nagrade?

Bosna i Hercegovina trenutno nema propise koji bi omogućili “nagrađivanje” osoba koje dostave informacije o lokacijama sa tijelima nestalih.

No, u Institutu tvrde da novac za ove namjene postoji i da će on biti operativan nakon što bude usvojen odgovarajući pravilnik.

Marko Jurišić, predsjedavajući Kolegija direktora u toj ustanovi, kaže za RSE da na podračunu Instituta ima oko 618 hiljada maraka (oko 310.000 eura) koje mogu biti iskorištene za ove namjene.

Riječ je o novcu koji je prikupljen nakon šest presuda Doma za ljudska prava BiH, koji je ugašen 2003. godine.

Jurišić pojašnjava da su presude donesene nakon apelacija stanovnika iz nekoliko općina u BiH, a bh. entitetima Republika Srpska i Federacija BiH je naređeno da uplate po sto hiljada maraka (oko 50 hiljada eura) s ciljem prikupljanja informacija o mjestima sa tijelima nestalih.

Pet presuda odnosi se na općine Foča, Višegrad, Bratunac, Rogatica i Vlasenica, na području Republike Srpske i jedna za područje Mostara u Federaciji BiH.

“Tim presudama je rečeno da će se plaćanje troškova za informacije prvenstveno odnositi na nestale osobe iz tih općina. No, određeni dio se može iskoristiti i za plaćanje za informacije u drugim općinama”, kazao je Jurišić.

Iako je novac godinama na podračunu Inistituta za nestale osobe BiH, do danas nije isplaćena nijedna “nagrada” za informaciju o tijelima nestalih.

Potreban pravilnik o ‘nagradama’

U Institutu tvrde da će taj novac biti na raspolaganju nakon što, u suradnji sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), sačine pravilnik kojim će biti definirani svi detalji i kriteriji.

“Nakon toga, javno ćemo obznaniti postojanje tog novca u nadi da će se prijaviti određeni broj ljudi koji će nam pružiti informacije o lokacijama grobnica. Ta sredstva će vrlo brzo nakon sporazuma sa SIPA-om biti ponovo operativna”, kazao je on.

Ne precizirajući koji iznos će biti ponuđen osobama koje ponude informacije, kazao je da sličan sistem “nagrađivanja” postoji u zemljama regije.

Ističući da se sa Ministarstvom financija i trezora BiH pregovara o osnivanju fonda, koji bi omogućio da svake godine postoji novac za “nagrade”, kazao je da će on biti dodjeljivan nakon ekshumacije i DNK analize posmrtnih ostataka nestalih.

Institut za nestale osobe već nekoliko godina ima otvorenu telefonsku liniju i dostupnu web aplikaciju, koji omogućavaju anonimno dojavljivanje lokacija na kojima se nalaze tijela žrtava rata.

No, ističu da je prijava veoma malo i da se istina i dalje skriva. Također, iz godine u godinu raste broj lažnih dojava. Tako je primjerice, na lokaciji Rostova u srednjoj BiH, obavljeno nekoliko ekshumacija u potrazi za posmrtnim ostacima 19 osoba koje su, tokom proteklog rata, odvedene iz logora Armije RBiH u Bugojnu. Pretrage terena obavljene su na temelju izjava svjedoka, a većina njih se pokazala kao lažna.

“Imamo jako puno lažnih dojava, ali nažalost još nijedna nije procesuirana, iako je to kazneno djelo. Imamo i vrlo malo anonimnih dojava i do sada nijedna nije rezultirala pronalaskom nestalih. Treba imati na umu i da veoma mali broj ljudi ima informacije o lokacijama grobnica. To su uglavnom naredbodavci i izvršitelji zločina i jasno je da njima nije stalo da se istina sazna, jer računaju da će izbjeći kazneni progon” ističe on.

U Tužilaštvu BiH za RSE navode da do sada nije bilo postupaka ili optužnica za namjerno davanje netačnih lokacija.

“Svako ko eventualno ima saznanja o tome može to prijaviti tužilaštvu i drugim nadležnim institucijama”, navodi se u odgovoru za RSE.

U BiH su u 2021. godini urađene 93 ekshumacije. Pronađeni su posmrtni ostaci 81 žrtve, dok su 82 identificirane.

‘Nagrađivanje zločinaca’

U Foči, na istoku BiH, do danas se traga za 622 osobe ubijene u proteklom ratu. Porodice nestalih u tom gradu tvrde da im je proteklih godina nerijetko tražena nagrada za informacije.

Midheta Kaloper-Oruli pronašla je tijelo majke, ali ne zna gdje se nalaze posmrtni ostaci brata koji je ubijen i nestao 1992. godine.

Prije sedam godina posredno je dobila ponudu da plati ukoliko želi saznati na kojoj lokaciji je ukupan. Kako kaže, na to je bila spremna, ali je “informator” odustao.

“Nažalost bila sam spremna da dam novac. Samo da se završi agonija i da pronađem kosti brata. No, sve je utihnulo, kad smo poručili da ćemo dati novac i ne znam šta se desilo”, ističe ona za RSE.

Osvrćući se na najavu da će sistem nagrađivanja biti inistucionaliziran, ona kaže da je to neophodno, iako suštinski predstavlja “nagrađivanje ratnih zločinaca”.

“Iako nam je teško da neki ponovo budu nagrađeni učesnici zločina, spremni smo na taj kompromis. Neka mu se plati đavo ga odnio, samo dajte da konačno ovo završi nakon 30 godina. Biološki sat otkucava, porodice umiru, a da nisu pronašle najmilije”, naglašava ona.

Nema političke volje

I članovi Udruženja nestalih osoba srpske nacionalnosti iz Sarajevsko-romanijske regije ističu da decenijama bezuspješno tragaju za posmrtnim ostacima 250 žrtava.

Milan Mandić, predsjednik Udruženja, nije optimističan da će njihova tijela ikada biti pronađene, unatoč najavljenim nagradama. Mandić do danas ne zna gdje se nalaze kosti njegovog oca, koji je nestao 1992. godine iz porodične kuće u sarajevskom naselju Nedžarići.

“Znam da oca nikad neću pronaći. Ljudi su upali u neku vrstu apatije. Što je nađeno, nađeno je. Gotovo je to, jer niko neće da se bavi time. Jedino mi, ali mi dobijemo na desetine lažnih informacija. Druga stvar, po gradu Sarajevu pravljeni su i objekti na pojedinačnim i masovnim grobnicama. Pronalazak tih ljudi prvenstveno nije u interesu politike”, ističe za RSE.

Najavljene “nagrade” za infomacije o nestalima u ratu u BiH, za Branka Todorovića, iz Helsinškog odbora za ljudska prava, predstavljaju “veoma osjetljivo moralno, pravno i humanitarno pitanje”.

Todorović za RSE ocjenjuje da je BiH poražena zatrašujućom činjenicom da 27 godina od završetka rata nisu poznata mjesta koja i dalje kriju više od sedam hiljada ljudi.

On tvrdi da nadležne inistitucije nisu uradile dovoljno da sve grobnice budu otkrivene, a razlozi su, kako kaže, političke prirode.

Trgovina ljudskim životima se nastavlja

“Očigledno da vlasti na svim nivoima nisu bile spremne da se otkriju konkretni dokazi ratnih zločina. Ne samo iz političkih razloga, nego i zbog toga da ne bi bili pozvani na odgovornost oni koji su bili uključeni u zločine, a sad su u institucijama vlasti”, ističe on.

Todorović naglašava da se i danas “nastavlja trgovina ljudskim životima koja je počela s ratom u BiH 1992. godine”.

“Kad je rat počeo, počelo se trgovati i ljudima – i živima i mrtvima. Oni koji su bili spremni da plate, dobijali su informacije i uspjevali doći do razmjene. Zastrašujuća monstruoznost rata bila je uvećana i time što se na izvjestan način trgovalo životima ljudi. Taj trend je nastavljen i nakon rata, kada porodice dobivaju lažne informacije o nestalima koje su motivirane materijalnom korišću”, ističe Todorović.

Prema izvještaju Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) iz 2014. godine, procjenjuje se da je u sukobima nakon raspada bivše Jugoslavije ubijeno 140 hiljada osoba. Od toga broja 100 hiljada ubijenih je u Bosni i Hercegovini, dok je 31 hiljada osoba nestala.

Izvor

scroll to top